Poezija, Norman Makejg


CRVENI IZVOR, HARIS

Crveni izvor je iščezao.
Pre trideset godina punio sam kante iz njega
blistavim čankom i spuštao
list paprati u svaku
da ni kap vode ne pobegne
iz svog drmusavog zatvora.

Gde je to oko vode nekad
žmirkalo iz zemlje
sad stoji siva kuća
ispunjena glasovima.

Kuća je čvrsta. Ali
ništa neće zadržati decu
u njenom srećnom zatvoru
da se rasprše u tuđinu, dok
kuća konačno ne ostane prazna –
jedan presušeli izvor
povrh drugog.




VOĐA LJUDI

Kad se obraćao desetini hiljada,
lica su radila automatski,
bio je ispunjen, uznesen, nadahnut
ambicijom i ljubavlju
za svoje zemljake – ukoliko,
razume se,
nisu nespojivi s ljubavlju i ambicijom
koju je osećao za sebe.
Nijedna žrtva nije bila prevelika.
Ni genocid. Ni krvoproliće.
Bio je tako ponesen plemenitošću
svoje vizije da mu oči behu
prirodno zamagljene.

Kako je mogao znati
da se besmisleno lice gomile
razbilo, kad je završio, u deset hiljada parčića –
osim što je,
kad ode kući,
zaticao hladan čaj, prostu
ženu, smrdljivog psa?





Norman MacCaig
Sa engleskog Dušan Puvačić
Izveštaj plemenu
Arhipelag, Beograd 2008.





fotografija preuzeta sa https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Norman_MacCaig_by_Alex_Main_1996.jpg
autor fotografije: Stephencdickson